Provansa s klincima- I dio

10.04.09.Provansa s klincima- dan 1. put - moglo je i gore

Što kad ti rikne GPS nasred autoputa u Italiji ?
Mrkli mrak, a ja "ko pravi intelektualac bez karte i naravno pojma nemam koji putokaz treba pratiti. Tako je počela uskršnja avantura puta s tri klinca prema Provansi.
Nakon toga jedno 30 km u krivom smjeru do prvog izlaza, pa još jednon 20 km do prve pumpe opet u krivom smjeru pa Talijan koji nema pojma engleski al je znao čarobnu riječ Genova i Ventimigle, pa napokon karta Italije ( za 8 eura) . Ukupno 3 sata lutanja po autoputu i napokon Francuska. Pa opet jedan sat lutanja po Le Muyu- francuskoj selendri ne bih li našla cestu N7 i onda -čarolija -đubre od GPS-a se smilovalo i proradilo- dolazak u 4 ujutro( a ne predviđenih 00.30) nakon 9 sati vožnje od Gardalanda do Tretsa( tamo smo divljarili cijeli dan s klincima da ih udobrovoljimo za slijedećih 8 dana hodanja tam di mi hoćemo) . Srećom da puno putujemo pa pa nam se ne mogu desit ovakve početničke pizdarije- he, he .
Trets mjesto , bolje rečeno selendra u blizini Aix en Provence (20 km - 20 minuta) ali baš onako kako sam to zamišljala - mali centar sa srednjevjekovnom jezgrom mi udaljeni oko 1km od centra u oazi mira, okolo polja i šumica, ptičice i revanje magarca- idila.
Dolazimo tamo - mrkli mrak ali srećom muvamo se okolo i provjeravamo staro sigurno mjesto otirač ....kad ključ pod otiračem -hvala Bogu!
Mala kuća starinska slična starim istarskim kućama.Ulaz odvojen od vlasnika- 3 sobe, kuhinja, bazen , tri mačke , 9ha zemlje, potok žubori u daljini, drvo mimoze pred balkonom- apartman bonbončić! Lijepo uređeno ,sva kuhinjska i kućna pomagala ; noćenje 75 eura u predsezoni za nas 5! Francuzi te seoske kuće zovu GITES naša se zvala le gîte de la "Maou Brustiade" našla preko interneta; web.http://www.location-aix-maou.com/. Stavit ću na tripadvisor komentar- a izgleda drito kao na njihovim fotkama.Žena predobra -nije davila, nije je ni bilo dva dana i još nam je spakirala buteljku rosea za doma.Jedini bed kaj moraš ostaviti polog od 700 eura ak nekaj zajebeš al ti ga vrati kad ideš doma. Zato paziš!

za kraj par korisnih informacija: u jednom smjeru
benzin tj. dizel do tam- oko 70 eura
cestarina( izbjegavanje slovenske autoceste - znači preko Istre- Buja-Kopra-Italija-Francuska)- oko 70 eura
dužina puta - oko soma km - 11 sati ne računam stajanja( za one dobro organizirane a za mene oko 14 h)
a sada slijede pravi putopisi....valjda....

11.04.09. Provansa s klincima- dan 2. - kak uvijek pogode prognozu kad je loša
Za divno čudo uspjeli smo se i naspavat. Koji mir, a tek koji miris kad ujutro izađeš na terasu -miris cvijeća, svježine-uživancija. Ujutro kavica na terasici- a curke se bacile na istraživanje terena. Jedino kaj je vrijeme bilo zasrano baš kak su i prognozirali- od 8 dana samo 2 dana lijepo i sunce a ostalo kiša- točno je tak i bilo.
Prvi dan smo se odlučilo krenuti prema Avignonu.Prvo smo stali u St. Remy de Provence; seleku na putu do tamo. Najveća draž Provanse su baš ta seleka- uglavnom u središtu imaju zidine i staru jezgru, uske uličice kao u našim primorskim gradićima, ali su uličice pune dućančića, šarenih galerija,mirisnih restorančića i malih caffea.

St. Remy
A da ne zaboravim - i nagaznih mina- cucki kenjaju po cesti i nitko to ne čisti- da popizdiš -pravi si umjetnik ak ne nagaziš.
Zapravo su me Francuzi razočarali- imaju ukusa i stila ; od hrane do oblačenja a i Francuzi su zgodni -naročito mlađi; par puta mi se odvalila vilica kakvih sve komada ima( i bijelci i crnci- jedino Marokanci gabori ni jednog poštenog). Žene malo manje privlačne - dotjerane -neke i previše ( stare fufe po ST. Tropezu) ima zgodnih al mi se čini da su tu frajeri u prednosti.
Al karakter im zajeban- bahati i bezobrazni do bola( to smo primijetili i u Maroku) imaju neki gard da su bolji i uzvišeniji od drugih- valjda ostatak kolonijalizma. I naravno nema žurbe- čekanje u resti, pa u birtiji pa u dućanu...ž
Sad kužim frendicu kaj živi gore kad veli da nema prijatelja jer se svi drže napuhano- točno to; a ne bi progovorili engleski- valjda jedino u turističkom uredu pričaju engleski a kladim se da znaju samo neće lijene bitange pričat.
Ajmo nazad na u St. Remy - dakle šetnjica po laganoj kišici po selu koje mislim da ne bi trebalo preskočiti jer je stvarno jedno od ljepših sela koje pokazuje svu dražmanjih mjesta u Provansi. Poslije smo išli pogledati Glanum ; to su ruševine rimskog naselja u blizini( lagane šetnje pol vure) sa termama, forumom ... puno je toga očuvano.Ulaz ak se ne varam oko 7 eura, klinci uglavnom besplatno( do 12 godina). Okolo priroda mrak- cvatu bademi- cvjetovi boje ciklame, sve se zazelenilo. Glanum
Htjeli smo obići i opatiju u kojoj je živio Van Gogh- njegove su slike uglavnom samostan ( Van Gogh)

prikazivale pejzaž okolnog prostora, al je tako počela pljuštat kiša da smo malo poslikali iz vana pa bris u Tarascon.
To je mjesto gdje se nalazi bijeli dvorac, smješten na obali Rhone, iz 15. st. koji je poslije služio kao zatvor, al ni u njega nismo ušli jer je lijevalo ko iz kabla pa malo razgledavanja iz vana i bris u auto.

Tarascon

Dan smo završili u Avignonu. Živopisno mjesto u kojem je najveća atrakcija Papinska palača iz 14.st velebno zdanje koje je izgradio papa Klement V. kada je preselio sjedište katoličke crkve u Francusku.Ulazili nismo bilo je kasno a sve im
znamenitosti i muzeji rade do 17.00 ili 18.00. ali smo zato prošetali po vrtu s gornje strane gdje se pruža super pogled na Avignon i Rhonu. Kula na ulazu u Avignon Papinska palača


13.04.09. Uskrs -Provansa- dan 3.- bikovi živi i neživi

Nakon pravog uskršnjeg doručka koji smo si sami složili : jajčeka, kuhana šunkica naravno hrvatski proizvod, lukec i rotkvice( ak nismo doma ne znači da nemremo jesti domaće); bili smo spremni za novu avanturu.
Treći dan bio je u znaku bikova.Ujutro smo se uputili u Camargue park prirode u delti rijeke Rhone poznat po močvarama, solanama,bočatim jezerima, divljim konjima, naravno bikovima i plamencima iliti flamingosima i čitavom nizu ptica kojima ni ne znam ime.

pogled s trajekta

Vožnja je trajala oko ćuku, ćuku i pol( blaženi GPS) iako su im i ceste dobro označene- samo ima jedan ubitačni detalj - kad putuješ regionalnim cestama svakih par kilometara kružni tok, pa kružni tok ,pa kružni tok...
Camargue
bočato jezero unutar parka-ovo na obali su sve školjke-zumiraj

Dakle do parka putujete super cestom pa trajektom 5 min preko rukavca Rhone uz močvare i jezera na kojima bauljaju ptice močvarice- brljave nogama po mulju i nekaj vade za klopu. flamingosi/ plamenci


Uglavnom smo se vozili kroz park pa bi stali kad bi vidli nekaj guba. Tak smo naletili na divlje konje koji su pasli u daljini, al kad smo izašli iz auta bili su znatiželjni ( ko i mi) pa su došli do nas. Morali smo ih podmitit i žrtvovat pol svog kruha koji smo pripremili za gablec.


Al je bilo nezaboravno iskustvo -ti su konji crni kad se rode, sivi kad su mladi a bijeli kad odrastu.Napravili smo cijeli "fotosešn" s konjima.


Poslije smo otišli u neki ornitološki park zaboravila sam kak se zove ima ih više tamo(ulaz oko 4 eura, djeca đabalesku) di su nam dali dalekozore da se šuljamo po obilježenim stazama kroz močvaru i iz nekih kućica sačekuša promatramo ptice- guba- klinci su uživali a bome i mi . neka ptica


Uz cestu smo vidjeli bikove kako bezbrižno pasu( ne sluteći što ih čeka za koji dan ili mjesec u Arlesu) pa smo završili u nekoj Domaine de Mejanes( u provansi je hrpa domaina to su kao imanja poznata po nečem. ili uzgoju vinove loze, ili konja ili bikova...)ovi su poznati po bikovima i nedjeljom se održavaju borbe - bila je nedjelja USKRS al borbe nije bilo.Zato je bilo jedno 30 bikera na harley davisonima na proputovanju- mrak.


Za kraj Arles- gradić poznat po antičkim građevinama- termama ali najviše po areni koja je i danas u funkciji što smo se sami uvjerili. arena u Arlesu
Meni je Arles ostao u sjećanju po borbama bikova koje su se upravo održavale kad smo došli.Nismo ulazili u arenu ( ulaz od 33 - 99 eura po osobi ) ali smo vidjeli kad su isfurali bika nakon borbe na traktoru- mrtvog- a čitala sam da oni u svojim koridama ne ubijaju bikove već se samo bore- čista laž. Nimalo ugodan osjećaj vidjeti životinju koju smo prije sat vremena gledali kak slobodno pase na polju kako sad leži mrtva u krvi , nisam neki zadrti "zeleni" al mi je ostala cijeli dan knedla u grlu od tog prizora. A to bome nije sve: posle oni bikovi kaj ostanu živi onak izmučeni sa lokalnim kaubojima prolaze gradom a ekipa ih lovi za rep; naravno oni koji imaju muda drugi bježe da ih bikovi ne zakvače na rogove. Sve volim vidjet i sve me zanima al ovo mi je bilo malo previše.

Uglavnom , očito smo uletili u neku dobru feštu jer je cijeli grad bio pun svi su čagali po cesti, milion štandova sa klopom: paella, kebab i sangria.(datum Uskrs).A mi s klincima samo gledamo i zavidimo im kak se dobro zabavljaju- za utjehu smo morali maznut preko nekoliko royal kebeba i par sangria.

13.04.Uskršnji ponedjeljak - Provansa s klincima- dan 4.- juhuuu plaža

Napokon smo dočekali i sunce- ujutro istovar kabanica i utovar badića i pokret.Uputili smo se u Cassis ( 45 min. vožnje od doma)-po vodiču TOP 10 ribarsko mjesto koje nije dotakla ruka turizma.Ziher- u grad smo ulazili 1 sat a kad smo napokon ušli parking smo čekali još pol ćuke da ne velim da sam se skoro potukla s francuskim šupcima jer su nam htjeli uletit na parking. Morala sam da zovem decu : Decooooo!!! Pa kad se živa sila prepriječila prek parkirnog mjesta da vas sad vidim papci! Opet se naljutim kad se tog sjetim. Nakon uspješnog iskrcavanja na plaži , izložili smo svoje bljedunjave trupine sunčeku i napokon se počeli opuštat.Klincima nije dugo trebalo da zarone u vodu, al nas dvoje smo bili malo skeptični pa smo samo veselo promatrali hrabru ekipu. More je prekrasno-tirkizno plavo( ne zovu ga uzalud azurna obala), a i mjesto je lijepo samo je bilo krcato omiljenim nam Francuzima. I opet sjajno iskustvo sa francuskom nacijom- ne daju popit kavu u birtiji ak niš ne naručiš za jelo; a kladim e da su se to taj tren zmislili jer im je bila gužva( valjda su svi Francuzi na uskršnji ponedjeljak bili u Cassisu). Kad smo napokon uspjeli sjest tam di bi nam i dofurali kavicu konobara nije bilo 20 minuta-pa smo se digli i u dučkas po pivu-a klincima po sladoled- utješna nagrada.Poslije smo malo prošetala po mjestu- jako je lijepo uz obalu su kafići i restorani a u uličicama dučančići i pekare . Klopa je u restoranima izgledala dobro ali nismo tamo jeli- previše je bilo ljudi da bi se čovjek mogao opustiti s troje djece u resti.Izvadili smo na plaži paštete i dvopeke i udri- ko Česi kod nas doma!

Evo slikica iz Cassisa.

maca na prozoru

Dan smo završili šetnjom po našem selu- Tretsu u kojem očito iza 9 navečer niš ne radi. Al selo nam je lijepo: neka tvrđava pa zidine oko centra, pa crkva, pa male uličice i kućice sa šarenim šalaporkama pa drek na cesti...

Trets